Umjetnik
Antonio Hase
Antonio Hase rođen je 1963. u zapadnoj Bosni pod prezimenom Draganović. U Hamburg dolazi 1984, potom boravi u Luzernu, a od tada živi i radi u Münchenu. Izuzetno svestran umjetnik — slikar, romanopisac, scenarista, glumac i režiser — više od četrdeset godina posvećen je likovnim umjetnostima.
Na grupnim izložbama izlaže od 1985, a samostalno od 1986 — do danas je priredio deset samostalnih izložbi. Njegova djela nalaze se u privatnim zbirkama u Njemačkoj, Švicarskoj, Kanadi, Hrvatskoj i SAD-u. Kao hrvatsko-njemački slikar posljednjih godina stiče sve veće međunarodno priznanje.
Njegovo slikarstvo ukorijenjeno je u apstrakciji — opredjeljenje nastalo sredinom osamdesetih kroz prijateljstvo s Vladom Kristlom, koji ga je uveo u svijet apstrakcije i upoznao s velikim njemačkim slikarom enformela Emilom Schumacherom. Tokom četiri decenije rada, od konstruktivizma do dekonstruktivizma, profilirao se kao pionir dekonstruktivizma u slikarstvu.
Inspiracije i posvete – Emil Schumacher, Vlado Kristl i Antonio Hase
„Motiv mog slikarstva uvijek je posveta Schumacheru i Kristlu."
Umjetnički put Antonija Hasea oblikovan je kroz susrete s velikim imenima svjetske umjetnosti. Još osamdesetih godina njegov prijatelj Vlado Kristl upoznao ga je s njemačkim slikarom Emilom Schumacherom. Taj susret snažno je obilježio Hasea, probudivši u njemu duboku povezanost s apstraktnim izražavanjem, kojem je ostao vjeran do danas.
Na tom susretu Hase je Schumacheru obećao da će nastaviti njegovim putem i posvetiti se apstrakciji. Iako su i Schumacher i Kristl danas pokojni, njihova prisutnost snažno živi u Haseovu radu. Umjetnik je njihovu ostavštinu pretočio u jedno od svojih značajnih djela – sliku na kojoj se pojavljuju motiv spomenika i urna, kao simbolična posveta Schumacheru, dok raspršene latice cvijeća padaju na urnu u znak sjećanja na Vladu Kristla.
Hase objašnjava da latice Kristlova cvijeća nose i osobnu simboliku – predstavljaju trenutak kada ga je Kristl upoznao sa Schumacherom. Slika je bila izložena i izazvala veliko zanimanje publike, iako umjetnik tada nije imao priliku detaljno govoriti o njezinu značenju. Danas zato želi javnosti prenijeti tu priču i naglasiti duboku osobnu dimenziju svoga stvaralaštva.
Ovim djelima Antonio Hase ne samo da čuva uspomenu na svoje prijatelje i mentore, već i dokazuje da umjetnost može biti most između generacija i trajna poruka zahvalnosti.
